Traces Of The Night

Tragovi noći



03.02.2012.

El ingenioso hidalgo...












Kada poželiš da me osudiš,
najprije sjeti se da bio sam uz tebe
kada niko drugi nije,
kada si jurišao na divove
i skidao kletvu sa ružne seljanke.

Kada poželim da te osudim,
najprije sjetim se da bio sam
tvoj pratilac vjerni i perjanik,
stari dobri druže, Don Kihote.

I šta mi vrijedi da priznam
da običan si luđak i probisvijet,
da ni traga, ni glasa
tvom viteštvu i junaštvu,
kada sam te u stopu pratio
noseći tvoj štit.

Mada, ne mogu reći da nisam pokušao
ali nisam uspio da te uvjerim
da to su samo vjetrenjače
i da ona nije Dulčineja
već ružna seljanka sa koje
kletve uzaludno skidaš.

I opet sam tu da kao i pobjede,
poraze dijelim zajedno sa tobom.
Tu sam, osuđen na postojanje,
da ti se, kada opet zatreba
kao prijatelj nađem,
prethodno, kao čovjek
osuđen na nestajenje.

Dakle,tu sam, dok još jesam
tvoj realan i prektičan
pragmatičan Sančo Pansa.

03.12.2011.

Gore ću te čekati














Počinje, golica,
slijeće i gmiže,
žuti se i crveni,
puše, pada i opada...

Život je to - prolazan,
put kojim koračamo,
nekome duži a nekome kraći,
vodi nas do vječnosti.
Čemu onda strahujemo?

Nije li čovjek taj
što bogatstvo bi svoje dao
za tajnu o besmrtnosti,
a upravo se vječnosti boji.
U čemu je tajna?

Čovjek se plaši slobode.
Što je više ima sve više ga guši,
a do juče je dizao revolucije,
orao carske drumove i branio ideale
- prevario se.
Sloboda nikada ne dolazi sama,
za sobom vuče svoju mlađu sestru
- odgovornost.

Kada te je meni poslao,
u moj život si ulazila polako,
ne sluteći da će
moje srce postati pijadestal
ne kojem ćes se uzdizati,
poštovanje temelji
a riječi bedemi moje ljubavi,
moje oči ruke zahvalnosti
što ih k Njimu pružam.

Postala si moje nebo,
moja sloboda i odgovornost,
ruho koje oblačim i kojim se dičim.
Tvoje srce je miraz najveći,
tvoja narav čaj od pelina
koji zasladim žlicom meda
- tvojim riječima.

Postala si moj san i nesanica,
nemir i smiraj si moj,
prečica do sreće
i pratilac vijerni na putu vječnom.
Ne znam jesi li sudbina moja
ali slučajnost nisi.

Poput kapi rose na listu
što prema zemlji se naginje,
prije nego suhu zemlju dotakne
a prije nego je sunčevi zraci ispare,
pružio sam svoj dlan i pošla si
duž moje života linije.

Tu i ostani...

...prije nego me posljednje sunce
ovog miholjskog ljeta zauvijek zaslijepi,
budi posljednja slika koje ću se zauvijek sjećati.
Budi trava i cvijeće u kojem bezbrižno ležim,
budi leptir, ptica i vjetar što kosu mi miluje,
budi kiša i rijeka u kojoj ću se posljednji put okupati
prije nego se spustim...

A ti, nemoj tugovati jer gore,
gore ću te čekati...

12.11.2010.

Ptico bijela

Kad poželiš da poletiš probudi me,
moja ptico mila.
Želim biti tvoj vjetar povoljan,
želim ti milovati krila.
Omami me pjesmom svojom opojnom,
zauzdaj me, jer ti nemir si moj,
zamahni krilima, poleti,
plavi beskraj je tvoj.

S tobom želim zaposjesti
carstvo nebeskih visina,
preletjeti mora plava
i vrhove snježnih planina.
Bez tebe je nebo prazno,
bez tebe je tužan gaj,
budi moj pratilac vjerni
na dugom putu za raj.

Ptico bijela,
ja sam vjetar zaljubljeni,
ti si razlog mog ponovnog buđenja,
nemoj se strmoglaviti.

27.10.2010.

Tango

Znam, reći ćeš da nisam morao.
Svjesna da nisi jednina kojoj su oči blistale
dok su se spuštale niz sladunjave stihove,
napisane na zidu, kredom koju će možda već prva kiša saprati.
Potajno ćeš tražiti razloge zašto jesam...
Znaš da se neću ljutiti,
ako pomisliš da opet sam zgriješio.
Ali vjeruj mi, ova nije samo još jedna u nizu.

Sada znam, čekanje rađa nadu,
a ubija je tišina i dugo mrakom tumaranje.
Tišina nije šutnja već za odgovorom traganje,
glava nije prazna, i onda kada odzvanja,
suviše se toga krije u nama.
U meni, krila se oda koja je čekala da bude otpjevana,
O ljubavi koja će ostati zapisana,
krilo se biserje, za đerdan sreće, rasuto,
svijeća i dvije čaše, u njima vino nasuto.

A dugo, predugo sam čekao,
u meni nada, rađala se i umirala po stotinu puta,
na zvuk tišine sam ogluveo, od gluvog mraka oslijepio
i sva sreća pa sam sam sebi podapeo
onda kada sam dušu tvoju dodirnuo
grudima mojim.
Tango! Sasvim slucajno,
taj posljednji ples me je vratio.

Tek sada znam, da sretan sam,
inače bi se pjesme nizale,
a rime bi jedna drugu stizale,
čežnja bi ljubavni jad u strofu pratila,
a tačka bi na tren, mudro, svu bol i patnju skratila.
Al' to je već sevdah, to tango nije.

Tu sevdah bol boluje sa svojom drugom tugom,
oblači joj svoje bijele halje
i košulje, njedara raskopčanih,
pa ih vodom iz bunara zaljeva i kvasi,
kao da se s nama poigrava,
čas vatru rasplamsa, čas je ugasi.

To nije naša ljubav...
Naša je ljubav nešto sasvim drugo,
baš ona kakvu sam čekao dugo.

15.03.2010.

IMA LI MJESTA ZA MENE?

U tvojim očima
vidim, već dugo stanuje strah.
U tvojim grudima,
pitam se, ima li mjesta za mene?
Pretpostavljam il' znam,
ne okrećeš mi leđa
jer ljubav ti ne želiš,
okrećeš ih, jer ljubavi se bojiš.


Polako, shvatićes,
od uspomena se ne živi.
Prošlost je samo odskočna daska.
To, čemu se ti uporno vraćaš,
nova je doza sivila za tvoju svakodnevnicu,
put u očaj i ništavilo.
Ti to ne želiš, zar ne?

Ne reci: "Možda je bolje ovako!"
Sunce uvijek zasja poslije duge kiše,
dozvoli sebi da zavoliš ludo,
dozvoli svom tijelu da romansu piše.
Evo, pružam ti ruku,
želim biti tvoj spas iz kandži samoće.

Dozvoli mi da držim te za ruku, čvrsto.
Da osujetim svaki tvoj mogući pad,
da nikada više ne dopustim da veneš.
Nikad' više!
Želim ti pomoći da nadvladaš sebe,
želim ti pomoći da me naučis voljeti,
da nađeš smiraj u očima mojim.

16.02.2010.

NIKADA, A MOŽDA NIKADA

Ja nikada, a možda nikada
neću biti jedina zima
koju si uspjela zavoljeti,
ali ću biti jedina pahulja
na dlanu tvom
koja ti nije uspjela odoljeti,
pa se otopiti,
svega svjesna.

Ja nikada, a možda nikada
neću biti jedina lasta
u proljeću tvom,
ali sam jedini maj
kojem su iz gnijezda
odlepršale sve laste na jug,
čekajući tebe.

Možda nisam jedini talas
što se od tvoj greben lomi, slaveći ljeto,
ali sam sigurno jedina plaža u čijem su pijesku
tragovi koraka tvojih kao stećci okamenjeni nikli,
vjerujuci tebi.

Neću biti nit' prva nit' posljednja kap kiše
što niz prozore tvoje klizi,
ali sam jedini grumen zemlje što ostade suh,
nakon dugih jesenih kiša,
nadajuci se tebi.

16.02.2010.

POSLJEDNJE RIJEČI

Ti samo rekla si stani
i cijeli moj svijet je stao:
„Ja nisam dovoljno dobra za tebe.
Pronađi ljubav i sreću za sebe,
sa nekom drugom koja zna da voli,
sa nekom koja zna da mašta,
djevojku koja zna da moli,
neku koja zna da prašta“.

Ti samo rekla si stani
i cijeli moj svijet je stao:
„Ja nisam dovoljno dobra za tebe.
Ne mogu da gledam kako zbog mene patiš,
i mada mi je teško ali odlazim sada,
nadam se da ćeš nekad moći da me shvatiš,
i molim te, ne krivi sebe, nisi ti nizašta kriv.“.

Ti samo rekla si stani,
i cijeli moj svijet je stao,
moj pogled koji je na usnama tvojim zastao,
u grudima srce i sat na ruci,
ptica u letu i brodovi u luci,
žuti list u padu i ljudi u gradu...
Stale su i ostale riječi
na usnama mojim nikad izrečene,
prešućene, kao po kazni
zauvijek zatočene.

01.02.2010.

O TI ZEMLJIO...

Progovori,
o ti zemljo nijema.
Nisam li te svunoć zalijevati znao?
I opet ću, samo...
Progovori!
Drugima si znala pjesme pjevati,
zelenu im prostirku prostirati, pa im plodove po njoj zakotrljati,
nebom im azur prolijevati...
A meni sem šiblja i trnja, oblake i sivilo.

Čuj me,
o ti zemljo gluha.
Nisam li ti svaku svoju tajnu otkrio?
I opet ću, samo...
Čuj me!
Sa drugima si se znala smijati,
Kad-kad glavom klimati, sva se ne previše zatresti,
zrele im kruške i jabuke s drveta otresti...
Meni samo drvlje i kamenje, a svog sam ti sebe lani darivao.

Pogledaj me,
o ti zemljo slijepa.
Nisam li ti svoju dragu pokazao?
I opet cu, samo...
Pogledaj me!
Drugima si puteve znala krčiti,
Kada svatovi mladoj pođu, kišu si znala otjerati,
Mladencima svu sreću ovog svijeta poželjeti, i mjesec im darivati...
A meni...na mene si kišu poslala i tragove Njene sakrila.

18.01.2010.

NASMIJEŠI SE

Obriši suze, ne vrijedi plakati,
Zar ćeš i posljednje kapi ljubavi
samo zbog njega proliti,
A i sama znaš da te nije vrijedan.

Za njega, tvoje su suze poput zvijezda
do kojih se njegov ego uzdiže,
Ne misliš valjda da ćeš suzama otopiti
Glečer u njegovom srcu, nećeš.

Sebe ćeš osuditi,
Presudićeš dugogodišnju robiju,
Okovana sjećanjima sama u tamnici,
Nadanjima zatočena u kuli,
uzalud čekaćeš da ti se vrati.

Obriši suze, ne vrijedi plakati,
Ne dozvoli da tvoje suze
budu usklici njegove pobjede,
Obriši suze i nasmiješi se.

29.12.2009.

BUDI

Budi vjerna,
ja sam sebe vezao za jarbol,
zov sirena me neće omesti,
na dugom putu do Itake,
samo tvoju pjesmu zelim čuti,
sa tobom počinje svako moje jutro,
sa tobom se završava moja odiseja,
moja Penelopo.

Budi iskrena,
dok na istocnom frontu se gine,
mojim mislima paradiras
kao Crvena armija,
marsiraju vojnici sa ruzom u ruci
Crvenim trgom ponovo se prolijevaju
osmijesi, suze i krv.

Budi pametna,
i kada sa plavih visina
padnes u plave dubine mojih ociju,
vjeruj, nista se nece promijeniti,
osim sto ce tvoja mokra i ranjena krila
moje suhe i naborane ruke zamijeniti,
spremne da te ponovo spase,
mada ti to ne zelis.

Budi nasmijana,
to je jedino sto u sebi ne mogu poraziti...


Stariji postovi




<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829


LOGO BLOGA

Traces Of The Night


MOJI PRIJATELJI

-


MOJI LINKOVI




Traces Of The Night

Awoke benumbed
Without the feeling
To find time
Body and soul are searching for
The memories of the last hours
Reflecting lights in wet panes
Clouds passing by quickly
The past is lying on the lips
The desire of what doesn't exist
Too tired for sleeping
Too weak for living
Awoke benumbed
Without the feeling
Crashed, slightly bent
Mirror-images don't deny
Everything is strange but also real
There's a feeling of an in-between
Try to hold the night
While I'm sleeping
I give the chance to the day
I only know, no matter what
I will decide
I won't follow traces













BROJAČ POSJETA

6635